subota, 13. srpnja 2013.

PINK kod

U nekim ranijim pisanijama sam već spomenula kako sam bolećiva prema bakama i dekama. Valjda me onako bespomoćni i slabi podsećaju na decu, koji su, usput rečeno, takodje moja velika slabost. Kad god ugledam neko dete prosto se otopim od miline ( ne znam da li je to znak da se polako pripremam za - jednog lepog dana - unučiće!!!! ili žene u sebi nose ekstra dodati materinski gen koji se aktivira na svaki nežni glasić).
                                                     izvor: bing.com

No, da se ja vratim na svoju temu - bake i deke, i savremenu tehnologiju.
Uživala sam dok sam podučavala i gledala svoju majku kako uči da koristi mobilni.
Naočare na sred namreškanog nosa, papir i olovka:
-Ajde molim te ispočetka, nisam stigla da zapišem. Znači prvo pritisnem meni....ma nikad ja neću ovo naučiti!!!
Naučila i poslala mi bezbroj sms-ova. I dogurala već i do laptopa i skype aplikacije da ne izgubi vezu sa svojom, širom sveta, rasutom rodbinom. Možda male stvari ali njoj veliko zadovoljstvo.
Jedno od velikih izazova joj je bilo, kao i većini penzionera, korišćenje bankomata. No uz malo vežbe, asistencije i huktanja savladasmo i to gradivo kako bi izbegla gužve i čekanja u redu u dane isplate penzija.
U davna srećna vremena ovde su postojale samo dve banke, sad ih ima dvanaest, ali su penzioneri, valjda po uvreženoj navici i dalje uglavnom locirani u one dve stare, "proverene", što bi oni rekli "naše"  banke, te  kada je isplata penzija formiraju redove i izvan šalterskih prostorija, malo se gurkaju i prepiru, više druže i pričaju.
No neki zbog kojekakvih razloga završe i ispred bankomata zbunjeni i uplašeni kao i moja majka.
Vraćajući se s posla zatekoh jednu baku kako drži karticu i kovertu sa pinom ispred bankomata, nesigurna i kolebljiva, u pat poziciji jer joj pare trebaju a banka zatvorena.
Bi mi žao, svi su oni radili, brinuli se o porodici, susretali se sa raznim životnim mukama i problemima i rešavali ih, da bi ih ovako stare plašila gomila gvoždja sa dugmićima.
Primetivši da zastajkujem zaustavi me snebivljivo
- Izvini ćero, možeš li mi pomoći, ne znam ti se ja baš snaći sa ovim, a bojim se progutaće mi karticu pa ću ostati i bez kartice i bez para.
- Ma mogu, dajte mi samo katicu. Vidite, ovde.....
i tu poče kratki kurs dok ne dodjosmo do dela
-Ukucajte sada vaš pin
- Joj ne vidim ti ja dobro bez naočara evo tebi ovaj PINK kod pa ti to lepo ukucaj da ja ne pogrešim.
Uspešno odradismo našu ružičastu transakciju i odosmo svaka svojim poslom dalje.




Nema komentara :

Objavi komentar